empe84 napisał(a):tak wiem mam swiadomo¶æ, ale chyba nie stanowi to wielkiego problemu?? to przeciez tak naprawde jeden jezyk a sporo roznic powstalo na skutek checi sztucznego rozdzielenia obu jêzyków, Je¶li chodzi o gramatyke to zgadzam siê - nie jest z tym najlepiej:(
Evo jos jednog klona - trolla - provokatora na forumu, kojeg muce neke osnovne stvari u vezi padeza i pravopisa, ali to njemu nije nikakav problem, da nas on poduci kako je "hrvatski jezik u stvari srpski jezik"....
Ako je to tako, molim te objasni - kako to da su deseci i deseci hrvatskih pisaca, pjesnika i knjizevnika jos u srednjem vijeku tvrdili za sebe, da oni pisu svoja djela na hrvatskom jeziku.
Pojam "Srbija" tada jos nije ni postojao, jednako kao ni zemlja "Srbija" pod tim pojmom.
Hrvatski standardni jezik
- prvi je hrvatski rjecnik "Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum-Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae", Venecija 1595.
- do sredine 19. stoljeca objavljeno je još desetak hrvatskih rjecnika, od Mikaljina "Blago jezika slovinskoga" (Loreto 1649.) do Mažuranicevog "Njemacko-ilirskog slovara" 1842.
-prva hrvatska gramatika je "Institutionum linguae illyricae libri duo", 1604., isusovca Bartula Kasica. Do normativne "Gramatike hrvatskoga jezika za nize razrede srednjih škola" Tome Maretica 1899., tiskano je blizu dvadeset gramatika.
Interesantno je napomenuti da je Kasic autor prijevoda cijele Biblije (Stari i Novi Zavjet, 1622.-1636.) u raskosnom stokavsko-jekavskom idiomu stiliziranom prema izrazu knjizevnosti Dubrovnika zrele Renesanse. Taj je prijevod, koji nije tiskan zbog politickih razloga, po svomu jezicnom izrazu (osim u grafiji/slovopisu) jednako blizak modernomu hrvatskom jeziku kao francuski njegova suvremenika Montaignea sadašnjemu francuskom, ili engleski Shakespearea modernom engleskom jeziku. No, Kasicev utjecaj u standardizaciji hrvatskoga jezika je najjace djelovao preko "Rituala rimskog", 1636.)
Standard hrvatskog jezika je novostokavski, ali uz toleranciju i asimilaciju ostalih hrvatskih narjecja (cakavskog i kajkavskog).
Hrvatska književnost na stokavskom narjecju traje više od 5 stoljeca, od renesansne dubrovacke, dalmatinske i bosanske knjizevnosti (Mencetic, Bunic, Zlataric, Drzic, Vetranovic, Divkovic, Naljeskovic), preko kljucnih autora novostokavskoga narjecja u 18.stoljecu (Kacic-Miosic, Relkovic, Grabovac, Kanizlic) do konacne oblika u 19.stoljecu.