Katarzyna G³ydziak Bojiæ napisał(a):Co do Andriæa.. to te¿ nie³atwa kwestia.. wszyscy siê do niego przyznaj±.. zarówno Serbowie (bo spor± czê¶æ dzie³ napisa³ serbsk± ekavic±), Bo¶niacy, bo urodzi³ siê w Bih, Chorwaci, bo urodzi³ siê w chorwackiej rodzinie (pocz±tkowa faza twórczo¶ci to jekavica...ale to nic dziwnego, skoro urodzi³ siê w Bo¶ni i gimnazjum ukoñczy³ w Sarajevie)....Sam mia³ siê za Jugos³owianina...Pozdrawiam
1. Ivo Andric rodjen je u hrvatskoj katolickoj obitelji u Bosni... Andriceva najbolja djela (po misljenju vecine kriticara) su rani pjesnicko-prozni radovi "Ex Ponto" i "Nemiri", napisani na hrvatskom jeziku. Malo je bizarno za "srpskog pisca" da su mu najbolja djela napisana na hrvatskom jeziku.
2. Osim "Na Drini Cuprija", najbolja Andriceva proza su "Travnicka kronika" i "Prokleta avlija" koji, kao i vecina njegove najbolje novelistike, imaju pretezno problematiku hrvatskog naroda u Bosni.
3. Trece - Andric po knjizevnoj kulturi i uzorima nema prethodnike u srpskoj knjizevnosti (za razliku, recimo, od Crnjanskog ili Copica ). Dakle, i po tom elementu, on je neka egzoticna ptica koja tamo ne pripada.
Ivo Andric rodjen je 9. listopada 1892. u Dolcu u blizini Travnika u Bosni (tada pod vlašcu Austro-Ugarske) od oca Antuna Andrica, podvornika i majke Katarine Andric rodjene Pejic. Stjecajem okolnosti, iako su njegovi roditelji Sarajlije, Andric je rodjen u Dolcu jer je njegova majka u to vrijeme boravila kod rodbine u Dolcu. Oceva obitelj desetljecima je bila vezana za ovaj grad u kojem se tradicionalno bavila zlatarskim zanatom. Osim bavljenja istim poslom Andricevih je vezivala zla kob tuberkuloze: mnogi njegovi preci, ukljucujuci i sve njegove striceve, podlegli su ovoj bolesti u mladosti, a sam Andric bez oca je ostao kao dvogodišnji djecak.
Suocavajuci se s besparicom, Katarina Andric svoga jedinca daje na cuvanje muževljevoj sestri Ani i njenome mužu Ivanu Matkovšiku u Višegrad. Andric u Višegradu završava osnovnu školu, a potom se vraca majci u Sarajevo, gdje se 1903. godine upisuje u Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovacku srednju školu. Za gimnazijskih dana, Andric pocinje pisati poeziju i 1911. godine u listu Bosanska vila objavljuje svoju prvu pjesmu U sumrak.
Kao gimnazijalac, Andric je vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik je naprednog nacionalistickog pokreta Mlada Bosna i strastveni je borac za oslobodjenje južnoslavenskih naroda od Austrougarske monarhije.
Dobivši stipendiju hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Napredak, Andric se u listopadu 1912. godine upisuje na Mudroslovni fakultetu Kraljevskog sveucilišta u Zagrebu. U Zagrebu posjecuje salone, druži se sa zagrebackom inteligencijom od koje ce na njega posebno veliki upliv imati dvadeset godina stariji Matoš.
Naredne godine prelazi u Bec gdje sluša predavanja iz povijesti, filozofije i književnosti. Becka klima mu ne prija i Andric zbog osjetljivih pluca cesto boluje od upala. Stoga se obraca za pomoc svom gimnazijskom profesoru i dobrotvoru, Tugomiru Alaupovicu, i vec naredne godine prelazi na Filozofski fakultet u Kraków. Tu intenzivno uci poljski jezik, upoznaje kulturu i sluša predavanja vrhunskih profesora. Cijelo vrijeme piše pjesme, a u lipnju 1914. Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu objavljuje njegovih šest pjesama u prozi u knjizi Hrvatska mlada lirika.
http://www.zezanje.net/forum/knjizevnost/ivo-andric/
Pod kraj svojeg zivota Andric zapocinje svoju karijeru u diplomaciji, i tako se vezuje uz Beograd. Sad ispada da je on najveci srpski knjizevnik i Nobelovac.