nie bardzo wiedziałem, gdzie to wkleić, ale sądze, że to wydawnictwo może zainteresować fanów muzyki bałkańskiej...
Nikad više onakve lige! Sarajevski ulični mislilac i nogometni fanatik Kemo Festić koji je u lipnju 1991. na svoj način prokomentirao neumitan raspad Jugoslavije slučajno je postavio i okvir za lustrovanu YU rock enciklopediju beogradskog novinara Petra Janjatovića.
Naime, obojica su se našli u na pravom mjestu u pravo vrijeme. Dok je Kemo uživao u derbijima jugoslavenske lige, kudikamo atraktivnijima od raspleta tadašnjih nogometnih prvenstava Grčke i Portugala, Pero je kao novinar Džuboksa, Rocka i inih tiskovina pratio uspon četvrte ili pete rockerske sile u Europi. Na vrhuncu novovalne euforije jugoslavenska rock scena zaostajala je samo za britanskom, irskom, njemačkom i možda za francuskom scenom, pa je Janjatović petnaestak godina kasnije imao sasvim dovoljno štofa za sastavljanje rock enciklopedije. No, mlađi čitatelji dopunjenog drugog izdanja nikad neće dobro razumjeti s kakvim se problemima autor morao suočiti prije nego što je 1997. napokon predao knjigu u tisak. Nekome tko danas može provjeriti gotovo svaki podatak na internetskim forumima i tražilicama, doista će biti neshvatljivo koliko je truda prije morao uložiti Janjatović da bi pohvatao sve konce i iscijedio nepobitne činjenice iz maglovitih sjećanja protagonista ili svjedoka ekspanzije jugo-rocka.
Ako ste uspjeli nabaviti odavno rasprodano prvo izdanje Ilustrovane YU rock enciklopedije (Geopoetika, 1998.), negdje u četvrtom prelistavanju mogli ste konstatirati kako se traljavo ukoričena knjiga počela raspadati. Nakladnik je obećavao tvrdi uvez, ali se u posljednjem trenutku predomislio i odabrao jeftiniju varijantu. Zbog razlike u cijeni od jedne njemačke marke, Janjatovićev publicistički pothvat je nakon nekoliko godina i nekoliko posudbi prijateljima izgledao kao studentska skripta koju se nipošto ne smije izložiti jačem vjetru. No, nesretna kalkulacija bivšeg izdavača imala je i jednu dobru stranu, barem za samog autora. Motivirala ga je da već 2001. godine priredi bolje opremljenu i dopunjenu enciklopediju. U trećem izdanju, koje je Pero objavio prije nekoliko tjedana u vlastitoj nakladi, knjiga je narasla na 320 stranica i po svemu se približila bjelosvjetskim rock enciklopedijama. Uz tri poglavlja s biografijama i detaljnim diskografijama ex-YU rockera (SFRJ 1960. - 1991. - 2006., Srbija 1991.- 2006. i Svet 1991. - 2006.), tu je i mali dodatak festivali & novine & web rock strane itekako važan ukoliko želite doznati ili se samo podsjetiti kako se nekoć razvijala rockerska logistika. Naravno, tri četvrtine knjige opet su ispunili prikazi izvođača afirmiranih prije rata.
U tom poglavlju osvježene su sve važnije biografije, a ubačeni su i brojni električari iz 60-ih (Atomi, Biseri, Faraoni, Mladi, Plamenih 5, Milan Lojpur, Tomi Sovilj) kojima se dosad ozbiljno pozabavio samo Siniša Škarica. Pojavili su i neki zaboravljeni progresivni rockeri iz 70-ih (zagrebačka Nirvana, ljubljansko Oko), kao i predugo zanemareni post-punk underground bandovi (sarajevski SCH, ljubljanski Niet). Zastupljenost pojedinih izvođača ostala je donekle neproporcionalna njihovom stvarnom značaju i utjecaju na ex-YU sceni, pa je tako Buldožer dobio manje prostora od niške Galije. No, to što je Janjatović potrošio tridesetak kartica na Riblju čorbu ne mora značiti da je drži dvostruko većim bandom od Azre. Njegova enciklopedija je i u ovom izdanju prilagođena afinitetima čitatelja u Srbiji, što ostali možda neće ni primijeti sve dok ne dođu do trećeg poglavlja. Nakon prvog izdanja autor je imao više nego dovoljno vremena za otklanjanje nekih sitnih propusta poput napokon sređene diskografije Gustafa. Dakako, u dobrim knjigama je uvijek interesantno uloviti i najmanju pogrešku, pa se Peri može prigovoriti da još nije rekonstruirao nastavak životnog puta vrgoračkog zeta i bivšeg gitarista Galije Jeana Jacquesa Roskama koji se prema njegovom tumačenju početkom rata vratio u Belgiju.
Roskama su zapravo potjerali iz Niša zbog dalmatinskog naglaska kao crnog ustašu, no nije se vratio u Belgiju, nego se skrasio u Vrgorcu. Pero je samo trebao upisati njegovo ime u Google tražilicu i otvorila bi mu se stranica Wikipedije o Vrgorcu. Na popisu slavnih Vrgorčana nalazi se i Roskam koji je prije Galije svirao s Vaya Con Dios, a poslije s Tonijem Cetinskim. U opisu Baretove solo karijere, prikačenom uz biografiju Majki, Janjatović bilježi kako je mostarska grupa Zoster snimila njegovu pjesmu Mene ne zanima, ali spominje i nepostojeće Baretovo gostovanje na toj snimci! Sporna je i valorizacija brazilske karijere pokojnog Mitra Subotića-Sube (Rex Ilusivii). Pobrojane su sve njegove aktivnosti u Sao Paolu, osim jedne koja je slučajno najznačajnija. Suba je postavio temelje za internacionalnu karijeru Bebel Gilberto i upravo je zbog toga posthumno favoriziran kao jedan od najvažnijih inovatora nove brasiliane.
U trećem poglavlju enciklopedije Svet 1991. - 2006.više se ne radi o sitnim propustima jer nekih nezaobilaznih aktera post-YU rock scene unutra naprosto nema. Po nekakvom republičkom ključu Pero je odabrao 22 novija izvođača afirmirana od Makedonije do Slovenije. S hrvatske scene tu su Bambi Molesters, Edo Maajka, Pipsi i riječki En Face (neobjašnjivo popularan u Pančevu), ali nigdje nema Jinxa i TBF-a. Možda su mu Jinxi promaknuli jer su se raspali prije pet-šest godina, no nije jasno kako je uspio zagubiti TBF. Prema ovoj enciklopediji to je neki potpuno marginalan band zapažen samo među gostima na Urbanovom albumu Žena dijete. Kao najznačajniji novi bosanski bandovi istaknuti su sarajevski Sikter, Skroz i Erogene zone, te banjalučki Revolt. Našlo se mjesta i za predstavnike BiH dijaspore Emir & The Frozen Camels i Kultur Shock, dok su kudikamo važnije Letu štuke opisane jednom rečenicom u Rundekovoj biografiji, kao da su frakcija Cargo Orchestra. Upadljivo šlampavo treće poglavlje ipak ne može previše umanjiti vrijednost Janjatovićevog životnog djela. Uz nekoliko korekcija u (neizbježnom) sljedećem izdanju jedina prava ex-YU rock enciklopedija mogla bi biti ne samo pouzdan vodič kroz malo bolju prošlost, nego i putokaz za neizvjesnu budućnost.
źródło: Jutarnji List
.png "Weteran")
napisał(a) Leszek Skupin » 31.03.2007 15:39 
Zalatuje mi Deep Purple i Pink Floyd każdego po trochu 
.png "Cromaniak")
.png "Croentuzjasta")
.png "Podróżnik")
.png "Rezydent")
Ivan Mikulić czy Baruni 
Można posłuchać w całości piosenek z pierwszej płytki tegorocznych "Melodiji Mostara" .png "Globtroter")
