hvala mirko!
inace sam primetila da jako cesto bas dalmatinci (ukljucujuci neke moje prijatelje, koji su obrazovani ljudi) pisu "nedaj", "nesmem" i slicne reci sastavljeno. zaista sam (ne salim se) pocela da mislim da je tako ispravno u hrvatskom.
PS. I hvala ti za.... :
Ne daj se, Ines.
Ne daj se godinama,
moja Ines, drugacijim pokretima i navikama,
jer jos ti je soba topla;
prijatan raspored i rijetki predmeti.
Imala si vise ukusa od mene.
Tvoja soba - divota - gazdarica ti je u bolnici.
Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima,
pratila me slijedeceg jutra oko devet do stanice.
I rusi se zeleni autobus
tjeran jesenjim vjetrom, kao list,
niz jednu
beogradsku padinu.
U vecernjem sam odijelu i
opkoljen pogledima.
Ne daj se, mladosti moja,
ne daj se, Ines.
Dugo je pripremano nase poznanstvo
i onda, slucajno, uz vrucu rakiju,
i sa svega nekoliko recenica lose prikrivena zelja.
Tvoj nacin gospodje i obrazi seljanke.
Prostakuso i plemkinjo moja!
Pa tvoje grudi, krevet,
i moja soba objesena u zraku kao naranca,
kao narancasta svjetiljka,
nad zelenom i modrom vodom
Zagreba;
Proleterskih brigada 39, kod Grkovic.
Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih
tramvaja.
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva,
upotreba zajednicke kupaonice
i - molim vas ako me tko trazi ...
Ne daj se, Ines - evo me,
ustajem tek da okrenem plocu.
Da li je to nepristojno u ovakvom casu,
Mozart, Requiem, Agnus Dei.
Meni je ipak najdrazi pocetak.
Raspolazem s jos milion njeznih i bezobraznih
podataka nase mladosti,
koja nas pred vlastitim ocima vara i krade i napusta.
Ne daj se, Ines,
poderi pozivnicu, otkazi veceru,
prevari muza odlazeci da se pocesljas
u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.
Znam da ce biti jos mladosti, ali ne vise ovakve;
u prosjeku 1938a.
Ja necu imati s kim ostati mlad,
ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost tesko pasti,
a bit ce ipak da ste vi u pravu,
jer ja sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno,
a ponovno pocinje kisa
kao sto vec kisi u listopadu
na otocima.
More od olova i nebo od borova.
Udaljeni glasovi koji se mijesaju:
glas majke, prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata.
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
i nestalo je svjetla s tom bjelinom.
Jos malo setnje uz more i gotovo;
ne daj se, Ines.
Arsen Dedic