,,Živim na Trsatu, to vam je gradić na brdu iznad Rijeke, ima veliku, veeelikuuu crkvu, uskoro će u tu crkvu doći papa. Kužite, papa! Onaj stari gospodin koji se do jučer jedva vukao, a sada se počeo hraniti "u zoni", pa mu je bolje. Riječi su mu jasnije, manje se trese, taj će gospodin doći na Trsat u tu crkvu. Nema stotinu papa na ovome svijetu, ima jedan, zato je to vijest! Moja je kuća od te crkve udaljena, zračne linije, jedno pedeset metara. Da, imate pravo, kakvu ulogu u životu čovjeka, dakle bića koje nema krila, igra podatak da je nešto udaljeno od nečega pedeset metara zračne linije? Možda to nije bitno, ne znam fiziku, ali mislim, tako mi se čini, da ako je nešto od nečega udaljeno kratkom, zračnom linijom, onda se zvuk bolje čuje. Mislim, zvuk zračnom linijom brže leti, ako je ta linija kratka Dobro. Opustit ću se, bit ću jasna. Dobro. Jebote! On reve! Tuli! Urla! Zavija! Jebe me u glavu! Uništava mi život! Razara mi svako nedjeljno poslijepodne! Ubit ću ga! Udavit ću ga! Otići ću k njemu, reći ću mu, umukni, stoko! Začepi otvor, gade! Ovo je tvoje zadnje revanje! Ja ću Da. Kome? U pravu ste, moram biti suvislija. Čekajte malo, ja sam u afektu,
meni je pao mrak na nevjerničke oči! Ja ne vidim! Slijepi bijes me oslijepio! Kako mogu biti suvisla kad sam bijesna i slijepa! Ej, shvatite! Okej, ajmo, polako. Dobro. Dakle, gdje sam stala? Živim na Trsatu, to je gradić na brdu iznad Rijeke, samo da duboko udahnem, uh, ajmo dalje. Na Trsatu je velika crkva, u nju će doći papa, to je pedeset metara zračne Ubit ću ga! Jednostavno ću ući na velika vrata, pitati, molim Dobro, polako. Svake nedjelje, saslušajte me, čujte me, ja vas molim, ja vas preklinjem, ljudi, ljudi dobri, vjernici moji dragi, mili, milostivi, građani Republike Hrvatske, ja sam sada, ovoga časa, ja sam na koljenima, klečim pred vama, čujte me, saslušajte me, milost, milost, miiilooost''
Fragment z Bijela vrana Vedrany