expert666 napisał(a):Moj jezik je jedan i neponovljiv. Čini mi se katkad da je i neopisiv. Pogledam pokatkad u rječnik i u njemu nalazim samo ambalažu onog što je moja duša i moj mozak daju mome glasu. U mome jeziku je aroma pogrubjelih talijanizama, toplina mrkle noći morlačkih vukodlaka, kad sam duhovit i umiljat pjevam višeglasnu serenadu. Psovke moga jezika su očaj nestrpljenja neuslišane molitve u kojima su Bog i Gospa nedosegnuti polupoganski ideali, pa ih se u psovkama priziva jer postoji nada da oni jedini to mogu otrpjeti.
Moj jezik! To mu je najbolje i najtočnije određenje. Moj. A što mu je to i zašto je HRVATSKI? Zato, što sam ja Hrvat.
nešto si večeras pjesnički raspoložen